Ovaj tjedan-umjesto outdoor Monday-This week instead Outdoor Monday

Od novijeg prema starijem jer me uzbuđenje od prošlog petka već prošlo,a ovaj paketić sad dobila sinoć.Zbog truda pošiljateljice ne bi bilo pošteno da sam ga poslikala pri sobnom svjetlu,zato se čekalo jutro da se vidi sve blago!
Dakle,prije nekoliko tjedana upisala sam se kao 50. čitatelj na blog Karirano šargopirgasto sew ne čitajući negdje u prethodnim postovima da je vlasnica odlučila nagraditi svog 50. čitatelja!Ja sam samo ostavila komentar na postu o nostalgiji,Bijelom dugmetu i Balaševiću...Kad ono...Mare mi se javi na e-mail i ostavi pune ruke poklona: button za moj blog,koji ovako kompjutorski potkovana još nisam uspjela skužit kako postavit,a za par dana mi još pošalje i ovu torbicu koju sam u postu komentirala.

Izvana traper uzorak,a unutra podstava od rekvizita s koncerta Bijelog dugmeta 2005.,na kojem nisam bila,ali sam ga odslušala par kilometara dalje kod mame u dvorištu i čula sa svaka riječ!

Ali to nije sve! Kad sam otvorila torbicu,i to ne u potrazi za još nečim,nego u potrazi za podstavom od Bijelog dugmeta,dočeka me ovo blago!Klupko crnog i klupko bijelog konca!I još mi kaže Mira-Maare u poruci :"Nadam se da će ti bit iskoristivo..." Nema neiskoristivog konca,ljudi!

Ali to još uvjek nije sve! Nisam samo ja dobila poklon,nego i moja Hana!Kutijicu za njena blaga sa konjićem na poklopcu i

imenom da se zna kome kutijica pripada!Hana je već unutra smjestila svoja blaga,konjiće kao što poklopac i sugerira.
Nemam riječi za iznenađenje na našim licima kad smo otvarale paketić i oduševljenje primljenim i zato samo jedna riječ : Hvala!

A sada malo prošlotjedne tematike,makar smo se već pomalo oporavili od tog svečanog događaja i nastavili po starom.Naime,suprug je bio kum na vjenčanju najboljeg prijatelja.Svadbu su nam najavili još proljetos,10.9.,znači ljeto,toplo...Hana je trebala obuć prekrasnu bijelu haljinicu na volane,cvijeće u kosu,...I ja sam trebala bit lepršavija,Tomislav isto...Kad ono,dva tjedna prije svadbe lije kiša,i lije,i lije...Prava jesen!Da se ne bismo smrzli,morali smo se malo toplije obući.Mnogi su mi rekli da u dvorani neće bit hladno i da smo mogle obući lepršavo,al su zaboravili da mi nismo išli samo u salu,nego smo od jutra bili kod mladoženje,kasnije po mladenku,...Uglavnom,dva dana prije kupila sam svoju odjeću,a večer prije same ssvadbe sam šivala Hani hlače,jer u tako kratkom roku nisam našla svečane hlače za curke.Traperica kolko hoćeš,al hlača...Haljina,čak ni toplija nije dolazila u obzir,jer Hana je jednu probala i rekla da je lijepa,al "daj mi sad moje hlače" ! Ne znam kako bismo prošli i s bijelom lepršavom da je bilo toplije.

Uglavnom,evo naših mladenaca,sretno im bilo!

A evo i nas! Hana i ja smo se uljubičastile pa sam i suprugu htjela piknut ljubičastu kravatu,al je on spretno izmigoljio rekavši da ima odjelo s ruskom kragnom i da mu na to nejde kravata.Na sam dan svadbe dobio je temperaturu i cijelu noć je kurio tako da mi je drago da ga nisam ja s tim pridavila.
I ma kolko pod temperaturom,svejedno je cijelu noć plesao,a najviše sa svojom najdražom plesačicom!